Oni koji Allahu druge smatraju ravnim govore: “Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci naši, pored Allaha, nikom klanjali, nego bismo jedino Njega obožavali. Također, da je htio, ne bismo ništa zabranjenim smatrali.” Isto to ništavno opravdanje iznosili su i oni prije njih. A zar su poslanici bili dužni što drugo već jasno obznaniti? Jedino to je njihova dužnost. Allah je onima koji ne vjeruju dao slobodno volju i mogućnost izbora, te im je poslao poslanike da ih pozivaju u vjeru, i zbog toga oni, nevjernici, nemaju pravo da se pravdaju kaderom, Božijim određenjem.